Ovo su NAJSMRTONOSNIJA mesta na našoj planeti! Ovde priroda jasno stavlja do znanja da ti tu nije mesto!

Zemlja , prelepa, divlja i neukrotiva. Dom milijardi živih bića, ali i beskrajno surov prostor u kojem čovek, uprkos svem znanju i tehnologiji, ostaje samo gost.
Postoje mesta na ovoj planeti gde priroda jasno stavlja do znanja da ti ovde nije mesto.
To su predeli u kojima život visi o koncu, gde svaki udah može biti poslednji, i gde priroda pokazuje svu svoju moć i bes. A mi vam predstavljamo one najubitačnije!
Dalol: najtoplije naseljeno mesto na planeti

U srcu istočne Afrike, na severu Etiopije, nalazi se Dalol najtoplije naseljeno mesto na planeti.
Temperatura ovde retko kada pada ispod pedeset stepeni. Zemlja ključa, a iz dubine izbijaju kiseline i otrovni gasovi.
Boje su nestvarne — zelene, žute, crvene — kao da je priroda slikala pejzaž iz pakla.
Ali u ovom paklu nema života.
Ni ptice, ni insekti, ni bakterije — ništa ne može da preživi.
Dallol je dokaz da postoje mesta na Zemlji koja više liče na Mars nego na našu planetu.
Marinijanska brazda: najdublje mesto u na planetu
Marinijanski rov: pinterest
Daleko od vreline Afrike, u srcu Tihog okeana, nalazi se Marijanska brazda, najdublja tačka na Zemlji.
To je ambis dublji od Mount Everesta, mračno carstvo gde svetlost nikada nije kročila.
Na dnu, pritisak je toliki da bi čoveka zgnječio kao limenku u deliću sekunde.
U tim dubinama, život postoji, ali u oblicima koji prkose svemu poznatom.
Ogromna stvorenja sa bioluminiscentnim organima, ribe koje sijaju u tami — prava vanzemaljska bića, skrivena u okeanskom mraku.
Marijanska brazda nije samo simbol nepoznatog — to je granica između znanja i misterije, između sveta ljudi i sveta prirode.
Ostrvo zmija: nemoguće za ljudski opstanak

Ali priroda ne mora biti ni duboka ni vruća da bi bila smrtonosna.
Nekoliko stotina kilometara od obale Brazila leži Ilha da Queimada Grande, poznato kao ostrvo zmija.
Na svakom kvadratnom metru ovog ostrva vreba otrov.
Ovdje živi više od četiri hiljade zmija — među njima i najubojitija na svetu, zlatna kopljarka, čiji otrov rastvara meso u sekundi.
Legenda kaže da su ribari koji su slučajno pristajali uz obalu — nestajali zauvek.
Danas je ulazak na ostrvo strogo zabranjen, čak i naučnicima.
Jer ovde, priroda čuva svoje tajne — otrovom i strahom.
Vrata pakla: krater koji gori već pola veka

Na severu Turkmenistana, u srcu pustinje Karakum, nalazi se krater koji gori bez prestanka više od pola veka.
Mestani ga zovu Vrata pakla.
Sve je počelo sedamdesetih godina kada su sovjetski naučnici bušili zemlju u potrazi za gasom.
Tlo se urušilo, zapalilo i od tada plamen ne prestaje da gori.
Noću, nebo iznad kratera oboji se narandžastim plamenom, a toplotni talasi osećaju se kilometrima daleko.
Ljudi koji su stajali na ivici tog grotla kažu da su osetili kako se zemlja „diše“ — kao da planeta izdiše vatru.
Antarktik: najhladnije mesto na našoj planeti

Tamo gde vlada led ,priroda je jednako opasna.
Antarktik, beli kontinent, naizgled spokojan i tih.
Ali temperatura pada i do minus osamdeset, a vetrovi dostižu brzinu od preko trista kilometara na sat.
Ovde nema mesta za grešku , jedno pogrešno skretanje, jedan zamrznuti trenutak, i sve staje.
Ipak, upravo na tom kontinentu, u najtežim uslovima, naučnici traže odgovore o klimatskim promenama, ledu starom milionima godina i možda, tragove života izvan Zemlje.
Vezuv: vulkan koji je u jednom danu zbrisao dva grada sa lica zemlje

I konačno Vezuv, vulkan iznad Napulja.
Naizgled uspavan, ali istorija zna bolje. U samo jednom danu 79. godine nove ere, uništio je Pompeju i Herculaneum, zatrpavši gradove i ljude pod slojem pepela.
Danas ga posmatraju milioni turista, ne sluteći da ispod njihovih nogu i dalje tinja moć koja je u stanju da uništi čitav grad. Skamenjena tela stanovnika Pompeje i dalje se čuvaju u muzeju. Najpotresniji su bili parovi koji su u trenutku erupcije bili zagrljeni, i toko i ostali.
Priroda ne mari za naše planove
Sve te tačke na mapi povezuje jedna istina , priroda ne mari za naše planove. Ne može se potkupiti, ne može se prevariti.
Možemo je proučavati, snimati, pokušavati da je razumemo, ali ona uvek ima poslednju reč. Zemlja nas toleriše, ali nas ne treba.
I dok se čovek trudi da vlada planetom, priroda nas svakim udarom, svakim zemljotresom, vulkanom i olujom podseća da je ona ta koja vlada bez milosti.
BONUS VIDEO:
Hypetv.rs/V.J.