
Hrišćanski svet veruje da se kađenjem prostora uklanjaju nečiste sile, a koriste se birket i tamjan, dok je Isus Hrist koristio smirnu, koju je primio po rođenju u pećini.
Kađenje tamjanom u hrišćanskoj tradiciji naziva se i „beli dim“ i simbolizuje pročišćenje, dok se crni dim povezuje sa magijskim ritualima i paljenjem u zlonamerne svrhe.
Veruje se da kađenjem tamjanom u dom unosimo dobro zdravlje.
U kadionicu se stavi malo briketa, a preko tamjan i pali se šibicom. Nakon što počne da gori, započinje se molitva.
Kadionica se drži u desnoj ruci i kadi se pokretima krsta, a u domu se kade ukućani od najstarijeg do najmlađeg.
U situacijama kada prostor kadi sveštenik, bilo to u domu hrišćana ili u crkvi, on belim dimom kadi ikone i prisutne osobe, dok druge pominje u molitvi.
Pravilo je da kandilo stoji ispre ikone i da se obavezno pali na svaki praznik i nedeljom, dok nije greška da gori bez prestanka.
U knjizi proroka Malahije piše da će se u Mesijanska vremena od istoka do zalaska sunca prinositi Bogu žrtva čista i kandilo. Pod „čistom žrtvom“ još najraniji hrišćanski pisci, poput Svetog mučenika Justina razumeli su sveto pričešće, a pod kađenjem upotrebu tamjana. Prema ovom mestu Starog Zaveta, sasvim je bilo blisko hrišćanima da pri pričešću upotrebljavaju tamjan, prenosi Espreso.
Pravoslavna crkva ističe da tamjan podiže um i srca vernika ka nebu tokom molitve.
Kandilo i plamen simbolizuju svetlost Hristove nauke i svetlost života svetitelja ispred čije ikone se kandilo pali, a sa druge strane služi kao podsetnik ukućanima da žive svetlim i čistim životom.
Hypetv.rs/M.K.
GLEDAJTE NAS!

Čitajte Hypetv.rs portal, najbrži portal u Srbiji i regionu sa najvećim rastućim rezultatima i ekskluzivnim vestima. Zapratite nas i na Instagramu, Facebook, Threads!
